preskoči na sadržaj

Graditeljska škola Čakovec

Login
GSC-Mobility2020

Energetska obnova

Radovi učenika

Radovi učenika

Projekt CROSKILLS

THE MOBILITY BRIDGE III

Pretraži
Korisni linkovi
Graditeljska škola Č...
Korisni linkovi za s...
Dnevni tisak
Agencija za strukovn...
Agencija za odgoj i ...
Državna matura
Fakulteti i veleučil...
Portali
Časopisi

e-Dnevnik:prijave!



Državna matura
 
Posjetite...

Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 9. 2012.

Ovaj mjesec: 13250
Dom-događanja
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
pjesnički kutak - Mia Capek
Autor: Suzana Šestan, 21. 4. 2013.

PJESNIČKI KUTAK

Mia Capek

Mia Capek je mlada (18. god.), kreativna i odvažna  pjesnikinja iz Koprivnice koja je već uspješno objavljivala svoje pjesme i koja se s njima ne pojavljuje prvi puta u javnosti. U njenoj poeziji dominiraju ljubav prema rodnom zavičaju i prema drugoj osobi. Dosta čita, piše, posjećuje književne večeri i sudjeluje u njima te i sama stvara tako da očekujemo njen slijedeći korak- izdavanje samostalne zbirke pjesama.  


 

Ostvareni san

 

Ljepota se ne može kupiti,

ona se rađa i svakim danom biva sve ljepša.

Otišla sam iz nje i kajem se zbog toga,

no povratkom se mogu iskupiti.

Mogu li reći ne, i zaboraviti na nju?

-To je potpuna laž!

No duboko u sebi čujem riječi:

"Vrati se", to njen je glas.

I onda pomislim u sebi;

-Pa neću umrijeti u tuđem kraju!

Ostvarit ću svoj san,

želim živjeti u vječnom raju.

Vraćam se suzama radosnicama, u oku,

sve što jako želim to i mogu.

Vraćam se!

Mene moja voljena čeka

i nije se promijenila.

Moje suze u očima,

novu stranicu sam okrenula.

Počinjem iznova,

sretna sam sad,

Znala sam da ću joj se vratiti,

kad-tad.

 

                                   pjesma posvećena mom rodnom gradu Koprivnici.

Prva ljubav

 

I bilo je pogrešnih riječi

i bilo je pogrešno vrijeme

i ostalo je puno dana kada suza sama od sebe krene,

a oni su mi samo rekli; iznova kreći.

 

Željela bih da tako nije,

ali osjećaji, oni su tu,            

kao da sjede u mome srcu, u nekom kutu

i samo želim da moje suze običan osmijeh sakrije.

 

I da vičem i da vrištim,

to ništa ne pomaže

i više mi znači kad mi netko o njemu slaže,

više od one istine koju mi kaže.

 

Rekli su mi da ljubav nije strava,

da ponekad, samo malo boli.

Ali u mome srcu, odjednom pokrenula se lava,

vjerojatno to baš uvijek tako ide kad čovjek nekog zavoli.

 

Prvo sreća i radost,

zatim prokleta tuga i suze,

to bijaše mladost,

no odrastanje mi je uze.

 

Trajnost

 

Bilo je davno, ali sjećam se i sada.

Snijeg je imao svoja čarobna prostranstva,

bila je to zima; pusta, hladna, mlada…

 

Zablistao je u mojim očima.

I rascvjetalo se proljeće u meni, u mojoj glavi,

i srce se odjednom zaljubilo.

On je stvarnost!- promrmljah u sebi.

 

I  ljubav mi odjednom otvori vrata.

Maleni stvore, priznajem to samo tebi,

prošlo je mnogo i još ga nazivam svojim,

i svaki je dan on glavni lik u čaroliji sreće, u mislima mojim.

 

Pokraj njega postale su nebitne i sunca zrake,

hladnoća se pretvorila u ljeto, beskrajno, toplo,

a njegove ruke na mome licu,

postale su najnježnije, beskrajno lake.

 

Letim osmijehom i srce lupa kao ludo,

za mene su njegove oči, njegov osmijeh,

najljepše jesensko čudo.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju