Graditeljska škola Čakovec

Krenuli smo rano ujutro autima do Beča, da bi odande letjeli avionom prema Bukureštu. Let je trajao sat i pol. Budući da smo letjeli prema istoku,  „izgubili“ smo jedan sat.

Na aerodromu smo iznajmili auto kako bismo došli do hotela da ostavimo stvari, a nakon smještaja otišli smo na kratko razgledavanje grada.  Bili smo umorni od puta, tako da od razgledavanja i nije bilo neke koristi. Drugi dan smo, odmorni i naspavani, odšetali do centra do kojeg nam je trebalo petnaestak minuta pa smo  njihovim javnim prijevozom (autobusom i podzemnom željeznicom) otišli do parlamenta.

Parlament je, nakon Pentagona (270 x 270 x 89 m), druga po redu najveća zgrada na svijetu. Izgradio ju je Ceausescu (predsjednik Rumunjske i komunistički vođa do 1965.). U Bukureštu je i drugi po redu najveći Hard Rock Cafe na svijetu. Naravno  da smo ga išli vidjeti.

Posjetili  smo i etno selo. Bilo je jako zanimljivo gledati stare kuće, zamišljati kako su ljudi prije živjeli, ali je bilo teško tako puno hodati. Vratili smo se u hotel jako umorni, ali i puni iščekivanja što će nas sutradan dočekati u Konstanti.

Probudili smo se rano kako bi se spremili i kako bismo krenuli prema Crnom moru. Put je bio jako dug. Nakon par sata vožnje konačno smo stigli do odredišta - Konstante. Smjestili smo se u hotel  uz samo  Crno more, ostavili stvari u sobama i otišli razgledati grad. Najprije smo otišli do plaže da vidimo kakvo je to more i mogu reći da je drugačije od Jadranskog, nije tako lijepo. Crno more se zove zato jer je zaista crno, odnosno, ima u sebi crne čestice koje ga 'pocrne'. Okupali smo se ( jest da je bilo hladno) i otišli smo do starog grada autom. Životne uvijete koje sam tamo vidjela bili su stvarno loši: ljudi doslovno žive u smeću i, na sreću, mogu reći da je kod nas lijepo i čisto.

Osobito me se dojmio stari kazino, koji je smješten na prekrasnoj poziciji . Doista je veliki i misteriozan. Nažalost, Rumunji ne paze na svoje vrijedne stvari pa tako s godinama propada sve. U Konstanti nismo bili dugo, drugo jutro već smo krenuli  prema zapadu Rumunjske, prema Sibii.

U Sibiu smo stigli dosta kasno, napravili check in i obišli na kratko trg koji je doista sličan Varaždinu. Grad nije baš veliki. Slatki mali gradić. Nekim slučajem smo naišli na mog brata i ekipu koji su tek u srijedu krenuli iz Zagreba u Sibiu i koji su imali muzički nastup (zastupali su Hrvatsku) u subotu navečer. S njima smo otišli do Oldiesa (muzički pub). U tom pubu su bili svi mladi ljudi koji su se natjecali na Imagine festivalu. Ti ljudi su zaista pozitivni i otkačeni. Imala sam ih priliku upoznati  i družit ise s njima. Popili smo jedno piće i otišli spavati jer nas je drugi dan čekalo puno toga.

Rano smo se probudili da bi otišli do dvorca Brana. Nisam mislila da je taj dvorac tako malen. Izgleda kao nekakav labirint, lako se možeš izgubiti u njemu. Na povratku za Sibiu stali smo u malom gradiću Brašovu, koji je okružen Karpatima i koji je dio povijesne pokrajine Transilvanije. Popili smo finu kavu na glavnom trgu Brašova i krenuli natrag za Sibiu.

Drugi dan smo se našli ponovno s dečkima jer su imali slobodno vrijeme prije  nastupa. Najeli smo se i lijepo družili. Nažalost, baš je u subotu padala kiša i zahladnjelo je, ali to nas nije spriječilo da se zabavimo i navijamo za naše dečke. Zauzeli smo poziciju i čekali početak programa i njihov nastup. Na našu sreću, a njihovu nesreću, prvi su nastupali. Bili su dobri, ali ne dovoljno dobri da osvoje prvo mjesto, već drugo. Naravno da smo sretni i zadovoljni. Jest da smo bili malo tužni jer smo lako mogli biti  i prvi. Pobijedio je jedan mladić iz Švedske, koji je nastupao s akustičnom gitarom. Zaslužio je pobjedu.

Napustili smo dečke i otišli u hotel jer smo rano ujutro krenuli prema Bukureštu na aerodrom. Vrlo teško nam se bilo 'rastati' s Rumunjskom jer je to bio zaista lijep i nezaboravan izlet.

Sarah Logožar, 3.c

Fotografije