Svjesna uloge materinjeg jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju svijesti i kreativnosti, Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) donijela je 1999. godine odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika.

Obilježava se svake godine od 2000. godine, s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika te njegovanja jezične i kulturne  različitosti i višejezičnosti. UNESCO želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti. Materinji ili materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji.

Osim uloge komunikacijskog sredstva i prijenosnika društvenih vrijednosti i identiteta, jezici mogu utjecati i na gospodarski razvoj. Istraživanja pokazuju kako polovici od šest tisuća svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo deset tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba. Obrazovni sustavi širom svijeta i Internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja.

Prema " Atlasu svjetskih jezika kojima prijeti nestanak" dominantni jezici poput engleskog, francuskog, španjolskog, ruskog i kineskog sve brže i više potiskuju manjinske jezike. Jezična raznolikost neodvojiva je od biološke raznolikosti pa je gubitak samo jednog jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji. Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, ističe UNESCO.

Stoga Međunarodni dan materinjeg jezika ima svrhu podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.

Jezici su najmoćnije sredstvo očuvanja i razvijanja našeg materijalnog i duhovnog nasljeđa. Sva nastojanja da se promiče očuvanje materinskih jezika usmjerena su ne samo poticanju jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja, već i razvijanju punije svjesnosti o jezičnim i kulturnim tradicijama diljem svijeta kako bi se nadahnuli zajedništvom utemeljenom na razumijevanju, snošljivosti i dijalogu.

Hrvatski jezik

U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.

Povede li me i gdje nisam bio,
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je u meni glas tvoj žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi govoru tvome.

Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda kad me više biti neće.

Vladimir Nazor